PALIJATIVNA SKRB I HOSPICIJ

1. Palijativna skrb je aktivna, ukupna skrb o bolesniku čija bolest ne reagira na liječenje.

2. Hospicij je samostalna zdravstveno-socijalna ustanova u koju se primaju pacijenti u vjerojatno završnom stadiju života zbog palijacije simptoma i psihološke, duhovne i društvene potpore.

3. Razine palijativne skrbi su: Palijativni pristup, opća palijativna skrb, specijalistička palijativna skrb, centri izvrsnosti.

4. Sestrinske dijagnoze su: tjeskoba s bolom i strahom od smrti, tugovanje, osamljenost, SMBS, mučnina, bol, poremećaj eliminacije, te mogućnost komplikacija smanjene pokretljivosti: dekubitus, pneumonija i tromboza.

5. Načela palijativne skrbi su: autonomija, dostojanstvo, odnos između pacijenata/obitelji i zdravstvenih radnika, kvaliteta života, stav prema životu i smrti, komunikacija, obrazovanje javnosti, multiprofesionalni i interdisciplinarni pristup, te tuga i žalovanje.

6. Ciljevi hospicija su: smanjiti bolesniku bol i patnju, omogućiti bolesniku mirnu i dostojanstvenu smrt, pružiti olakšanje bolesnikovoj obitelji, pružiti emocionalnu i duhovnu potporu, smanjiti troškove zdravstvene zaštite

7. Specijalističku palijativnu skrb pruža tim kojeg čine liječnik, medicinska sestra, psiholog, socijalni radnik, duhovnik, njegovatelj, farmaceut, savjetovatelj, obitelj, bolesnik i volonteri.

8. Problemi umirućeg bolesnika: bol, anoreksija i kaheksija, anksioznost, opća slabost, gubitak energije, opstipacija i proljev, delirij, kašalj, demencija, depresija, dispneja, mučnina i povraćanje, promjene na koži, poteškoće u vezi s mokrenjem, nesanica.