1. MJEŠOVITO UČENJE
1.1. temelji se na tradicionalnim načinima obrazovanja (f2f okruženje) koji su dopunjeni su online metodama i tehnikama
1.2. spoj više elemenata
1.2.1. online obrazovno okruženje i klasično f2f okruženje
1.2.2. mediji za dostavljanje sadržaja za učenje
1.2.3. online metode i tradicionalne metode poučavanja i učenja
1.3. može objediniti sve stilove učenja
1.4. osigurava individualni pristup svakom učeniku
1.5. PRIMJENA
1.5.1. kreirati formalni program osposobljavanja nastavnika za učenje mješovitih predmeta
1.5.2. osigurati nastavnicima potrebne resurse za pripremu za mješovito učenje
1.5.3. pripremiti studente da uspješno uče mješovite kolegije
1.6. KARAKTERISTIKE
1.6.1. dobro strukturirati program
1.6.2. koristiti najadekvatniju tehnologiju koja je na raspolaganju
1.6.3. koristiti demonstracije i eksperimentalno učenje
1.6.4. program štedi vrijeme
1.6.5. program kreira socijalnu kulturu među polaznicima
1.7. DIZAJNIRANJE
1.7.1. sadržaj treba biti kvalitetno i zanimljivo prezentiran
1.7.2. vrijedi pravilo jednostavnosti ("manje je više") i za dizajn i sadržaj
1.7.3. opširniji sadržaji mogu se polaznicima ponuditi i za printanje
1.7.4. stil pisanja treba biti pristupačan polaznicima
1.7.5. ponuditi reference na druge izvore i literaturu
1.7.6. paziti na grafički dizajn i dizajn navigacije
1.7.7. multimedijski elementi se trebaju pažljivo koristiti
1.8. PRISTUPI
1.8.1. slijedni model
1.8.1.1. kronološki se korak po korak integriraju različiti mediji i metode
1.8.1.1.1. postiže veliki stupanj posvećenosti studenata programu
1.8.1.1.2. nastavnik kontinuirano prati napredak studenata
1.8.1.1.3. linearan tijek događaja
1.8.1.1.4. pogodan za programe kod kojih se na kraju dodjeljuje certifikat ili diploma
1.8.1.1.5. programi se lako mijenjaju i održavaju
1.8.1.1.6. najlakši za primjenu - može se razviti sa samo nekoliko različitih metoda i medija i s osnovnom tehnologijom, a zadovoljstvo studenata će biti znatno veće
1.8.2. modularni model
1.8.2.1. kreira se jedan osnovni pristup kojem se dodaju ostali elementi (dodatni moduli ili materijali)
1.8.2.1.1. lako se kreira i mijenja
1.8.2.1.2. nastavnik samo usmjerava studente
1.8.2.1.3. linearan tijek događaja s opcionalnim dodatnim materijalima
1.8.2.1.4. važnost dodatnih materijala može se naglasiti tako da se ubace aktivnosti kojima se potiče njihovo korištenje
1.8.2.1.5. fleksibilnost
1.8.2.1.6. svi studenti ne moraju završiti program u isto vrijeme
1.8.2.1.7. dodatni materijali su opcionalni i nije točno određeno kada ih student treba koristiti (studenti sami odlučuju)
1.8.2.1.8. efikasan kada su polaznici motivirani, iskusni i već eksperti iz područja koje se uči
2. UČENJE NA DALJINU
2.1. obrazovanje koje omogućuje učenje sa različitih mjesta
2.2. prilagođeno različitim osobinama učenika
2.3. programi se razlikuju po tehnologiji koja se koristi, strukturi programa i stupnju nadgledanja polaznika
2.4. nastavnik treba posjedovati dodatna znanja i vještine (npr. brzo učenje, dobro vođenje tečaja)
2.5. najvažniji sudionici su osobe koje kreiraju materijale, tutori i učenici
2.5.1. najčešći polaznici su odrasle osobe - netradicionalni studenti
2.5.2. najčešći organizatori su obrazovne i znanstvene institucije
2.6. PREDNOSTI
2.6.1. vlastiti tempo
2.6.2. prostorna neovisnost
2.6.3. dostupnost tema
2.6.4. sudjelovanje u različitim programima
2.6.5. proizvoljan odabir načina učenja
2.6.6. praktičan rad s različitim tehnologijama
2.6.7. samostalno učenje
2.7. NEDOSTACI
2.7.1. izostanak osobnog kontakta
2.7.2. visok stupanj odustajanja polaznika
2.7.3. ovisnost o tehnologiji
2.7.4. moguće nepoznavanje korištene tehnologije
2.7.5. nepouzdanost tehnologije
2.8. KRITERIJI USPJEŠNE ORGANIZACIJE
2.8.1. tip polaznika
2.8.2. sadržaj programa
2.8.3. vizualna prezentacija sadržaja
2.8.4. količina interaktivnosti
2.8.5. tehnički uvjeti i potrebni alati
2.8.6. kvaliteta tečaja
2.9. polaznik treba analizirati tečaj prije upisivanja
2.9.1. sadržaj tečaja
2.9.2. vrijeme
2.9.3. troškovi
2.9.4. tehnički zahtjevi
2.10. VRSTE
2.10.1. dopisni tečajevi
2.10.2. tečajevi preko radijskih ili TV programa
2.10.3. telekonferencije i videokonferencije
2.10.4. korištenje računala
2.10.5. Internet i WWW
3. WEB 2.0
3.1. nova verzija World Wide Weba u smislu načina korištenja same platforme
3.2. dvosmjerna komunikacija
3.3. KARAKTERISTIKE
3.3.1. korištenje weba kao platforme
3.3.2. sudjelovanje korisnika i interakcija
3.3.3. označavanje, ocjenjivanje i dijeljenje resursa
3.3.4. društveno umrežavanje
3.3.5. bogata grafička sučelja
3.4. E-OBRAZOVANJE 2.0
3.4.1. učenici aktivni sudionici
3.4.2. razmjena znanja
3.4.3. kreiranje vlastitih verzija sadržaja
3.4.4. suradnja
3.4.5. prostorna neovisnost (u smislu mjesta na Webu)
3.4.6. vremenska fleksibilnost
3.4.7. korištenje raznih aplikacija
3.4.7.1. alati za razmjenu medija
3.4.7.2. alati za komunikaciju
3.4.7.3. alati za suradnju
3.4.7.4. alati za kreativno učenje
3.4.7.5. alati za izradu materijala za učenje
3.4.7.6. zamjena standardnih stolnih aplikacija
3.4.7.7. sustavi za upravljanje učenjem (LMS)
3.4.7.8. alati za društvene knjiške oznake
3.4.8. najčešće korišteni alati
3.4.8.1. blog
3.4.8.2. wiki
3.4.8.3. društvene mreže
3.4.8.4. alati za dijeljenje multimedijjskih sadržaja
4. UPOTREBA RAČUNALA U NASTAVI
4.1. SUVREMENA UPOTREBA
4.1.1. model izgradnje znanja
4.1.2. učenici su aktivni konstruktori znanja
4.1.3. učenici unose svoje potrebe i iskustva
4.1.4. učenje je kognitivno
4.1.5. nastavnici i učenici su partneri
4.1.6. nastavnik ima ulogu mentora
4.2. TRADICIONALNA UPOTREBA
4.2.1. model reprodukcije znanja
4.2.2. učenici su pasivni primatelji znanja
4.2.3. učenici su prazne ploče
4.2.4. klasično predavanje, tiskani udžbenici i priručnici
4.2.5. aktivnosti se izvode u vrijeme točno definirano rasporedom sati
4.2.6. učenje je biheviorističko
5. METODE POUČAVANJA
5.1. koriste obrazovnu programsku potporu za učenje = obrazovni softver (courseware)
5.1.1. metode socijalne interakcije
5.1.1.1. međusobna komunikacija nastavnika i učenika
5.1.2. individualne metode
5.1.2.1. potiču samostalno učenje
5.1.2.2. veća aktivnost studenata, manja aktivnost nastavnika
5.1.2.3. primjena testova koji daju povratnu informaciju
5.1.2.4. nastavni sadržaj podijeljen je u manje jedinice
5.1.2.5. jasno definirani ciljevi učenja
5.1.2.6. primjer: predavanje
5.1.3. programirano učenje
5.1.4. poučavanje/učenje putem računala
5.1.5. inteligentni tutorski sustavi
5.1.6. hipermedijska paradigma = osuvremenjuje klasične metode
5.1.6.1. interaktivno učenje korištenjem hipermedije
5.1.6.2. učenje zasnovano na korištenju hipermedije i računalnih mreža
6. E-OBRAZOVANJE (E-LEARNING)
6.1. izvođenje obrazovnog procesa uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije (računala i interneta)
6.2. naglasak na tehnologiji, ali i procesu učenja i poučavanja
6.3. KLASIFIKACIJA
6.3.1. nastava uz pomoć ICT
6.3.1.1. tehnologija se koristi za poboljšanje klasične nastave
6.3.2. mješovita ili hibridna nastava
6.3.2.1. kombinacija klasične nastave i nastave uz pomoć tehnologije
6.3.3. "čisto" e-obrazovanje
6.3.3.1. studenti uče samostalno i online
6.4. PREDNOSTI
6.4.1. vremenska i prostorna fleksibilnost
6.4.2. bolja komunikacija između studenta i nastavnika
6.4.3. bolja komunikacija među učenicima (grupni radovi)
6.4.4. mogućnost korištenja interaktivnih sadržaja za učenje i različitih medija
6.4.5. dostupnost sadržaja 24 sata online
6.4.6. sadržaji za učenje mogu biti prilagođeni pojedinim studentima
6.5. NEDOSTACI
6.5.1. nezainteresiranost za upisivanje tečajeva
6.5.2. odustajanje polaznika
6.5.3. nedovoljna aktivnost polaznika (motivacija)
6.5.4. ovisnost o tehnologiji
6.5.5. nedostatak kontakta u živo
6.5.6. izrada e-learning sadržaja za učenje predugo traje
7. SURADNIČKO UČENJE
7.1. podrazumijeva zajedničko paralelno učenje ili rad na zadatku koje se temelji na interakciji
7.2. KARAKTERISTIKE
7.2.1. stvara se dublja razina znanja
7.2.2. promovira se kreativnost, inicijativa i kritičko mišljenje
7.2.3. učenici stvaraju zajednički cilj učenja
7.2.4. u obzir se uzimaju svi stilovi učenja
7.2.5. nadilaze se kulturalne razlike
7.3. E-AKTIVNOST
7.3.1. interakcija učenika s ostalim sudionicima uz pomoć okruženja učenja
7.3.2. usmjerena je ishodima učenja
7.3.3. događa se kao odgovor na specifični zadatak
7.3.4. kontekst čine čine učenik, okruženje za e-učenje, ostali sudionici i ishodi učenja
7.3.5. cilj je povećati aktivno sudjelovanje sudionika
7.3.6. važna je uloga e-moderatora
7.3.7. primjeri: simulacije, analiza slučaja, weblog
7.3.8. OSMIŠLJAVANJE
7.3.8.1. unaprijed definirati očekivanja
7.3.8.2. razjasniti svrhu učenja
7.3.8.3. evaluacija aktivnosti treba biti sukladna svrsi aktivnosti
7.3.8.4. motivirati učenike
7.3.8.5. imati na umu vremensku zahtjevnost
7.3.8.6. omogućiti suradničko učenje te jasno objasniti uloge
7.3.8.7. uvijek biti spreman i pripremljen
7.3.9. VREDNOVANJE SUDJELOVANJA
7.3.9.1. samoprocjena
7.3.9.2. procjenjivanje temeljeno na doprinosu studenata
7.3.9.3. jednostavne procjene suradnje