1. VRSTE ULOGA MINERALNIH HRANJIVIH TVARI U STANICI BILJKE
1.1. specifične
1.1.1. vezane su uz određeni element
1.2. nespacifične
1.2.1. mogu imati različiti elementi
1.3. nedostatak pojedinih mineralnih tvari-> specifični simptomi: nekroza, kovrčanje lista, kržljav rast, žućenje lista (kloroza)...
2. PROCESI S DUŠIKOM
2.1. asimilacija dušika
2.1.1. manjak dušika u tlu- > apsorpcija dušika iz tla (nitratni ioni)
2.1.2. razgradnjom uginulih biljaka i životinja dušik se vraća u tlo
2.2. fiksacija dušika
2.2.1. neki mikroorganizmi iz tla fiksiraju plinoviti dušik iz atmosfere i djelovanjem enzima nitrogenaze reduciraju ga do amonijaka
2.2.2. anaerobno
2.3. simbiotska fiksacija dušika
2.3.1. neki mikroorganizmi koji mogu fiksirati dušik iz atmosfere žive u simbiozi s biljkama
2.3.2. na korijenu -> korijenski gomoljići/nodule
2.4. nitrifikacija
2.4.1. proces u kojem većina biljaka ne može apsorbirati dušik u obliku amonijevih iona nego se oni moraju oksidirati do nitrita i nitrata
3. MINERALNE TVARI KAO ČIMBENICI STANIŠTA
3.1. tlo nastaje raspadom stijena pod utjecajem kiše, vjetra, promjene temperature
3.2. građa i kemijski sastav tla -> osnovni čimbenici koji određuju koja vrsta biljaka može dobro uspijevati na nekom staništu
3.3. VRSTE BILJAKA PREMA VRSTI STANIŠTA
3.3.1. acidofilne ili kremene biljne vrste
3.3.1.1. kisela tla (pH 4,5-5,5)
3.3.1.2. pitomi kesten, kiselica, borovnica
3.3.2. bazofilne ili vapneničke vrste
3.3.2.1. tlima sa relativno visokom pH vrijednošću (pH 6,5-7,5)
3.3.2.2. repa, kupus, luk, cvjetača, soja
3.3.3. halofiti ili biljke slanih staništa
3.3.3.1. različite prilagodbe koje omogućavaju život na slanim tlima: izlučivanje soli pomoću žlijezda, odbacivanje nekih dijelova tijela
3.3.3.2. osjetljive vrste koje ne mogu rasti na takvim tlima su: divlji kesten, lipa, pšenica
3.3.3.3. vrste tolerantne na sol: špinat, duhan, maslina
4. MESOJEDNE/KARNIVORNE BILJKE
4.1. rosika, vrčonoša, venerina muholovka
4.2. žive na staništima siromašnima dušikom i mineralnim tvarima pa ih dobivaju heterotrofno od kukaca kojima se hrane
4.3. listovi preobraženi u različite oblike stupica kojim hvataju životinje
4.4. posebne žlijezde koje luče probavne enzime
5. KEMOSINTEZA
5.1. autotrofni način ishrane
5.2. metabolički proces: anabolizam
5.3. namjena organskih spojeva: izgradnja stanice, dobivanje energije, hranjive tvari za ostale organizme...
5.4. izvor energije za sintezu ATP-a: oksidacija anorganskih spojeva
5.5. nema potrebu za svjetlošću
5.6. organizmi koji provode procese: kemosintetske bakterije
5.7. važnost za živi svijet: stvaranje mineralnih soli u obliku potrebnom zelenim biljkama
6. MINERALNE TVARI
6.1. ASIMILACIJA -primanje i ugradnja mineralnih tvari u biljne organizme
6.1.1. mineralne tvari u biljku ulaze kroz sustav korijena
7. NAČINI PRIMANJA MINERALNIH TVARI IZ TLA U KORIJEN
7.1. aktivno
7.1.1. mineralne tvari putuju strujom vode niz koncentracijski gradijent
7.2. pasivno
7.2.1. specifični bjelančevinasti nosači koji ih prenose kroz plazmatske membrane
8. BILJKE KOJE SU RAZVILE PRILAGODBE KOJE IM OMOGUĆUJU DODATNO OPSKRBLJIVANJE MINERALNIM TVARIMA
8.1. MIKORIZA
8.1.1. simbioza korijenja mnogih biljnih vrsta i gljiva
8.1.2. gljive u tlu povećavaju topljivost nekih mineralni tvari
8.1.3. prisutna u velikom broju zeljastih kritosjemenjača – orhideja u kojoj se simbiotske gljive nalaze u sjemenkama
8.2. PARAZITSKE BILJKE
8.2.1. potpuni paraziti/holoparaziti
8.2.1.1. ne sadržavaju klorofil
8.2.1.2. vilina kosa, kokoška, koraljuša, potajnica
8.2.1.3. ne mogu stvarati organske spojeve fotosintezom nego sve hranjive tvari crpe od domadara
8.2.2. poluparaziti/hemiparaziti
8.2.2.1. mogu fotosintezom sintetizirati ugljikohidrate
8.2.2.2. mineralne tvari i vodu crpe iz ksilema domadara u koji prodiru pomoću posebnih struktura -sisulja ili haustorija
8.2.2.3. imela