1. Razumijevanje procesa učenja i poučavanja u inkluzivnom okruženju
1.1. Svakodnevna odgojno-obrazovna praksa
1.2. Teorije učenja i poučavanja
1.2.1. Biološke, sociološke, psihološke teorije
1.2.2. bihevioralna i kognitivno-bihevioralna teorija
1.2.3. humanistička ( Maslowljeva, Glasserova) teorija
1.2.4. socijalno-konstruktivistička
1.2.5. socijalno kognitivistička
2. Učenje i poučavanje usklađeno sa sposobnostima i interesima djece
2.1. Odgojno-obrazovni proces usmjeren na dijete
2.2. Izvršne funkcije
2.2.1. Kognitivni procesi koji upravljaju ponašanjem osoba
2.2.1.1. Djeca mogu imati teškoće u izvršnim funkcijama iz različitih razloga
2.2.1.1.1. teškoće u razvoju
2.2.1.1.2. specifične teškoće učenja
2.2.1.1.3. kulturološka depriviranost
2.2.1.1.4. psihičke traume
2.2.1.1.5. stresovi...
2.2.2. Različite razine izvršnih funkcija
2.2.2.1. Planiranje i organizacija
2.2.2.2. Radna memorija
2.2.2.3. Iniciranje
2.2.2.4. Vođenje aktivnosti i samovođenje
2.2.2.5. Inhibicija/kontrola osjećaja
2.2.2.6. Spremnost na promjene
2.3. Preferirani stil učenja
2.3.1. Način na koji dijete percipira informacije
2.3.2. Način na koji dijete organizira i obrađuje informacije
2.3.3. Emocionalni, socijalni, fizički i okolinski uvjeti za pohranu i unos informacija
2.3.4. Način prisjećanja informacija
2.4. Univerzalni dizajn
2.4.1. 7 načela
2.4.1.1. nepristranost, fleksibilnost, jednostavnost i intuitivnost, uočljivost, osjetljivost, ugodnost i pristupačnost
3. Specifičnosti
3.1. Sluh
3.1.1. Ozljeda vanjskog ili srednjeg uha koja uzrokuje slabljenje sposobnosti vođenja zvuka do vanjskog uha
3.1.2. Znakovni jezik
3.2. Poremećaj jezično-govorno-glasovne komunikacije (JGGK)
3.2.1. Poremećaj glasa
3.2.2. Poremećaj govora
3.2.3. Jezične teškoće
3.2.4. 3 razine alalije
3.2.5. Dislalija
3.2.6. Afazija
3.3. Vid
3.3.1. Oštećenje vida
3.3.2. Vidno funkcioniranje
3.3.3. Oštećenje vida od rođenja
3.3.3.1. Djeca su onemogućena ili ograničena u vizualnom promatranju što onemogućuje učenje putem vizualne imitacije i identifikacije
3.3.4. Brajica
3.4. Specifične teškoće čitanja i pisanja
3.4.1. Disleksija
3.4.1.1. Složen poremećaj učenja koji se očituje kao sklop kroničnih teškoća u postizanju vještine čitanja odgovarajuće za dob unatoč dostupnosti odgovarajućih okolinskih i obrazovnih uvjeta.
3.4.2. Diskalkulija
3.4.2.1. Poremećaj kod kojeg su djetetove sposobnosti računanja slabije od očekivanih za dob, inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi, a ne mogu se objasniti senzoričkim oštećenjem
3.4.3. Disgrafija
3.4.3.1. Specifična teškoća u procesu pisanja
3.4.3.2. Primjer:
3.5. Motorička oštećenja
3.5.1. Oštećenja organa i organskih sustava
3.5.2. Oštećenja središnjeg živčanog sustava
3.5.2.1. Distalna mišićna distrofija, Spinalna mišićna atrofija, Polio, infekcije uzrokovane coxsackie virusom
3.6. Pedagoško-metodičke strategije u radu
3.6.1. prilagodba količine gradiva
3.6.2. prilagodba vremena
3.6.3. prilagodba prezentacije sadržaja
3.6.4. prilagodba iskazivanja znanja
3.6.5. zamjenski cilj
3.7. Epilepsija
3.7.1. Predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore, koje iz različitih razloga postaju "prepodražljive" i reagiraju sinhronim izbijanjima električkih impulsa, što se manifestira epileptičkim napadajem.
3.7.2. Kako postupiti ako se nađete blizu osobe koja ima epileptički napadaj
3.8. Dijabetes
3.8.1. poremećaj povećanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače, koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu
3.9. Intelektualne
3.10. Autizam
3.10.1. Neurorazvojni poremećaj koji zahvaća glavna područja ljudskog djelovanja
3.11. Problemi u nastavii
3.11.1. Aktivni problemi ponašanja:
3.11.1.1. Nametljivo
3.11.1.2. Nedisciplinirano
3.11.1.3. Poremećaj prkosa
3.11.1.4. Laganje
3.11.1.5. Bježanje
3.11.1.6. Agresivno ponašanje
3.11.1.7. Delikventno ponašanje
3.12. ADHD
3.12.1. Predominantno nepažljivi tip
3.12.2. Predominantna hiperaktivnost i impluzivnost
3.12.3. Kombinirani tip
4. Komunikacija
4.1. Nezdrava komunikacija
4.1.1. dovodi do međusobnog nerazumijevanja, sukobljavanja i nadmetanja koji teško mogu pridonijeti pronalaženju zajedničkih rješenja
4.2. 4 načela rješavanja problema u školi
4.2.1. Načelo humanizma
4.2.2. Načelo odgovornosti
4.2.3. Načelo ravnopravnog dostojanstva
4.2.4. Načelo sudjelovanja u rješavanju problema
4.3. Model uspješne komunikacije
4.3.1. Thomas Gordon
4.3.2. Korištenje jezika prihvaćanja
4.3.3. sugovornik može slobodno izraziti svoje osjećaje, misli i potrebe
4.3.4. Aktivno slušanje
4.3.5. Povratna informacija
5. Inkluzivno obrazovanje
5.1. Odgovara potrebama sve djece
5.2. Protivi se stavovima koji su usmjereni na mijenjanje djece
5.2.1. Sustav se prilagođava djeci
5.3. Uvažava različitosti
5.4. Pridonosi punom uvažavanju ljudskih prava i socijalnoj pravdi
5.5. Afirmira socijalni model odnosa društva prema različitostima
5.5.1. =društveno pravedno obrazovanje
5.6. Dinamičan koncept i proces
5.6.1. kontinuirano traje
6. Potpora u učenju i razvoju djece
6.1. Dodatni oblici potpore u učenju
6.1.1. Pomoćna tehnologija
6.1.1.1. Pomoćna (asistivna) tehnologija
6.1.1.1.1. Proizvod, dio opreme ili sustava koji se koristi u izvornom, modificiranom ili prilagođenom obliku
6.1.2. Komunikacijska tehnologija
6.1.2.1. Prevoditelji znakovnog jezika
6.1.3. Uključivanje pomoćnika u nastavi/ili osobnog pomoćnika
6.1.4. Vrste privremenog oblika nastave
6.1.4.1. Nastava u zdravstvenoj ustanovi
6.1.4.2. Nastava u kući
6.1.4.3. Nastava na daljinu
6.2. Pedagoške mjere
6.2.1. Svrha da se utječe na promjenu ponašanja učenika te da bude poticaj na odgovorno i primjereno ponašanje
6.2.2. Poticanje na usvajanje pozitivnog odnosa prema školskim obavezama i okruženju
6.3. Mjere socijalne skrbi
6.3.1. materijalna davanja
6.3.2. savjetovanje i pomaganje pojedincu
6.3.3. savjetovanje i pomaganje obitelji
6.3.4. usluga intenzivne potpore obitelji u krizi
6.3.5. psihosocijalna potpora
7. Teškoće u odgojno-obrazovnom okruženju
7.1. Kvalitativni pristup definiranju invaliditeta/ teškoće
7.2. Teškoća
7.2.1. krovni pojam koji uključuje oštećenja, ograničenja aktivnosti i sudjelovanja neke osobe u određenom društvenom kontekstu
7.3. Holistički pristup
7.3.1. njega, zaštita, odgoj i obrazovanje djece kao cjelovitih i nedjeljivih bića
7.4. Međunarodna klasifikacija funkcioniranja
7.4.1. funkcije tijela
7.4.2. tjelesna struktura
7.4.3. aktivnosti i sudjelovanje
7.4.4. okolinski činitelji
7.5. Teškoće procijenjene na spektru ili kontinuumu
7.6. Pitanja na koja treba odgovoriti kada se procjenjuje teškoće u kontekstu djetetovog obrazovanja uz sudjelovanje
7.6.1. Što djeca rade?
7.6.2. Kako to rade?
7.6.3. Gdje to rade?
7.6.4. Zašto to rade?
7.7. Kategorije teškoća:
7.7.1. Djeca s teškoćama u razvoju
7.7.2. Djeca s specifičnim teškoćama učenja
7.7.3. Djeca s socijalno uvjetovanim problemima
8. Jezik i termini
8.1. Neprimjereni i neprijateljski termini
8.1.1. negativni stereotipi, osuđivanje...
8.2. Inkluzivni jezik odraz civilizacijske razvijenosti društvene zajednice
8.3. Osoba s invaliditetom
8.3.1. osobe koje imaju dugotrajne fizičke, mentalne, intelektualne ili senzoričke teškoće koje u interakciji s različitim barijerama mogu značajno ugroziti njihovo potpuno i svrhovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima
8.4. Mehanizmi društvene nepravde
8.4.1. Slijepilo za boje
8.4.2. Tokenizam
8.4.3. Master-status
8.4.4. Stereotipi i predrasude
8.4.5. Niska očekivanja
8.4.6. Pristranost
8.5. Diskriminacija
8.5.1. Seksizam
8.5.2. Rasizam
8.5.3. Ksenofobija
8.6. Termini koji se trebaju definirati za inkluzivno obrazovanje:
8.6.1. Različitost
8.6.2. Osnaživanje
8.6.3. Pristupačnost
8.6.4. Razumne podloge