HRVATSKA

1. Vojna Krajina

1.1. Vojna krajina ili Vojna granica, naziv za pogranično područje Habsburške Monarhije koje je na početku bilo organizirano kao obrambeni pojas protiv Osmanlija, da bi poslije preraslo u golemu habsburšku ratnu provinciju. Hrvatsko-slavonska Vojna krajina tvorila je najzapadniji i najstariji dio veće, posve militarizirane regije, koja se protezala od Jadranskog mora do Karpata. U europskoj povijesti poznata je ne samo kao zaseban politički, nego i kao vojnički, gospodarski i društveni fenomen.

2. Vlasi

2.1. Na velikom dijelu nekadašnjeg etničkog područja, Vlasi su se tijekom stoljeća posve asimilirali među Srbe, Hrvate i druge etničke grupe, te je termin "Vlasi" u Dalmaciji i Istri s vremenom postao naziv za Hrvate koji žive u ruralnom području dalje od mora, u preostalom dijelu Hrvatske se termin "Vlasi" koristi kao sinonim za lokalne Srbe.

3. Otpor bečkom centralizmu

3.1. Bio je pokret hrvatskog i ugarskog plemstva protiv apsolutističke politike Habsburgovaca u razdoblju od 1664. do 1671. godine. Pokušali su oduprijeti se nastojanjima bečkog dvora da Hrvatskoj i Ugarskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u Austrijskim nasljednim zemljama, uključujući i Češku. Neuspjeh urote označio je kraj starih velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana.

4. Istra

4.1. Tijekom 15. stoljeća Venecija se još nesmetano razmetala Jadranom, zahtijevajući kontrolu nad njime i proizvodima njegove istočne obale. Osmanska osvajanja u 16. stoljeću zaustavila su gospodarski i politički razvoj Dalmacije i njezine gradove pretvorila u provincijske utvrde s pogodnim sidrištima za Levant i reprezentativnim ostvarenjima mletačke fortifikacijske arhitekture.

4.2. Tada stvorena politička karta Istre održat će se, s neznatnim izmjenama, sve do mira u Campoformiju (1797.), kojim se ugasila Mletačka Republika, a cijeli je poluotok dospio pod vlast Austrije.

5. Veliki Bečki rat

5.1. Veliki bečki rat naziv je za niz vojnih sukoba između Osmanskog Carstva i tadašnjih europskih sila, ujedinjenih u Svetu ligu. Rat se vodio od 1662. do 1699. Nakon tog rata oslobođeni su veliki dijelovi središnje Europe od Turaka, a moć Osmanskog Carstva bitno je umanjena.

6. Rani novi vijek ili rani moderni period je izraz kojim se opisuje period svjetske historije koji uvjetno predstavlja početak Novog vijeka i koji se okvirno smješta između 1500. i 1800. godine. Njegov početak označava Kolumbovo otkriće Amerike, a kraj industrijska revolucija te građanske revolucije u zapadnoj Evropi.

7. dolazak Habsburgovaca na vlast

7.1. Iako već od kraja 14. stoljeća počinju pripajati neke dijelove hrvatskih zemalja svome lenu, a 1438. hrvatsku krunu prvi puta nosi jedan Habsburgovac, Albert II., te potom njegov sin, Ladislav V. Radi obrane, plemstvo u Hrvatskoj 1. siječnja 1527. bira za kralja Ferdinanda Habsburškog, a ono u Slavoniji 6. siječnja 1527. odlučuje se za Ivana Zapolju. Umjesto da se zajednički bori protiv turske opasnosti, hrvatsko se plemstvo međusobno razračunava

8. bitke s Osmanlijama

8.1. Za početak Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata se po jednim kriterijima uzima katastrofalni poraz u Krbavskoj bitci 1493., a završna točka Sisačka bitka iz 1593. godine. Po drugim kriterijima se uzima od 2. polovice 15. stoljeća i cijelo 16. stoljeće. Po trećim kriterijima je taj rat završio najnižom točkom 1606., kada je mirom na Žitvi dobiven rat za Hrvatsku na kupskoj granici. 15. i 16. stoljeće su iz tog razloga u lirsko-epskom spjevu Pavla Rittera Vitezovića nazvani Dva stoljeća uplakane Hrvatske.

9. Dalmacija

9.1. Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu značajno su slabili središnju kraljevsku vlast što se očitovalo snažnim centripetalnim težnjama rubnih pokrajina. S tim se prilikama ponajviše okoristila Mletačka Republika, koja je s pomoću diplomatskih sramotna prodaja prava na Dalmaciju za 100 000 dukata od strane Ladislava Napuljskog Anžuvinca 1409. godine i vojnih pothvata postupno ovladala najvećim dijelom Dalmacije (primorskim gradovima i otocima) s izuzetkom Dubrovačke Republike.

10. Dubrovnik

10.1. U 15. i 16. stoljeću Dubrovnik je na vrhuncu gospodarske moći. Ubraja se među najrazvijenije zemlje ondašnjega svijeta. Njegovi brodovi putuju po svim europskim i sredozemnim morima, te Atlantskom i Indijskom oceanu. Temelj dubrovačkoga bogatstva bila je posrednička trgovina i pomorstvo. Dubrovnik je nabavljao sirovine i rude u jugoistočnoj Europi i izvozio ih na Zapad. Tehničku i luksuznu robu kupovao je na Zapadu i izvozio je u susjedne države.

11. Kultura ranog novog vijeka