Ponavljanje - Hipermedija u obrazovanju

Get Started. It's Free
or sign up with your email address
Ponavljanje - Hipermedija u obrazovanju by Mind Map: Ponavljanje - Hipermedija u obrazovanju

1. E-obrazovanje

1.1. Definicija

1.1.1. Naglasak na tehnologiju

1.1.2. Naglasak na obrazovanje

1.2. Klasifikacija

1.2.1. Mješovito ili hibridno obrazovanje

1.2.1.1. Online + f2f

1.2.1.2. Tradicionalne metode + online metode učenja

1.2.1.3. Mediji za dostavljanje sadržaja za učenje

1.2.1.4. Primjena mješovitog učenja

1.2.1.4.1. Kreirati formalni program za osposobljavanje nastavnika

1.2.1.4.2. Osigurati nastavnicima potrebne resurse

1.2.1.4.3. Pripremiti studente

1.2.1.5. Pristupi

1.2.1.5.1. Slijedni model

1.2.1.5.2. Modularni model

1.2.2. "čisto" e-obrazovanje/učenje na daljinu

1.2.2.1. Razlikuju se po:

1.2.2.1.1. tehnologiji

1.2.2.1.2. strukturi programa

1.2.2.1.3. stupnju nadgledanja polaznika

1.2.2.2. Vrste

1.2.2.2.1. Dopisni tečajevi

1.2.2.2.2. Tečajevi preko radijskih ili TV programa

1.2.2.2.3. Telekonferencije ili videokonferencije

1.2.2.2.4. Korištenje računala

1.2.2.2.5. Internet i WWW

1.2.2.3. Prednosti

1.2.2.3.1. Vlastiti tempo

1.2.2.3.2. Odabir mjesta učenja

1.2.2.3.3. Dostupnost teme

1.2.2.3.4. Sudjelovanje u najkvalitetnijim programima

1.2.2.3.5. Odabir svog načina učenja

1.2.2.3.6. Praktični rad sa različitim tehnologijama

1.2.2.3.7. Samostalno učenje

1.2.2.4. Nedostaci

1.2.2.4.1. Izostanak osobnog kontakta

1.2.2.4.2. Visok stupanj odustajanja

1.2.2.4.3. Nedostupnost svima tehnologije

1.2.2.5. Organizacija tečaja

1.2.2.5.1. Polaznici

1.2.2.5.2. Sadržaj tečaja

1.2.2.5.3. Vizualna prezentacija sadžaja

1.2.2.5.4. Količina interaktivnosti

1.2.2.5.5. Tehnički uvjeti i alati

1.2.2.5.6. Kvaliteta tečaja

1.2.2.6. Alati

1.2.2.6.1. E-mail

1.2.2.6.2. WWW

1.2.2.6.3. Videokonferencija

1.2.3. Proširena klaifikacija

1.3. Prednosti

1.3.1. Vremenska i postorna fleksibilnost

1.3.2. Intenzivnija i slobodnija interakcija s nastavnikom

1.3.3. Komunikacija i grupni rad

1.3.4. Dostupnost sadržaja

1.3.5. Interaktivni sadržaji i različiti mediji

1.4. Nedostaci

1.4.1. Nezainteresiranost učenika

1.4.2. Veliki broj odustajanja

1.4.3. Nedostatak kontakata u živo

2. Web 2.0

2.1. Budućnost-Web 3.0

2.2. Karakteristike

2.2.1. Web kao platforma

2.2.2. Sudjelovanje korisnika, interaktivnost, komunikacija

2.2.3. Označavnje, dijeljenje, ocjenjivanje

2.2.4. Društveno umrežavanje

2.2.5. Bogata grafička sučenja

2.3. E-obrazovanje 2.0

2.3.1. e-aktivnosti

2.3.2. dvosmjerna komunikacija

2.3.3. neovisnost o mjestu učenja

2.3.4. vremenska fleksibilnost

2.3.5. Podjela

2.3.5.1. Alati za razmjenu medija

2.3.5.1.1. Razmjena fotografija

2.3.5.1.2. Podcasting

2.3.5.1.3. vlogging

2.3.5.2. Alati za komunikaciju

2.3.5.3. Alati za suradnju

2.3.5.4. Alati za kreativno učenje

2.3.5.5. Alati za izradu materijala

2.3.5.6. Zamjena standardnih stolnih aplikacija

2.3.5.7. Sustavi za upravljanje učenjem

2.3.5.8. Alati za društvene knjiške oznake

2.4. Društvene mreže

2.5. Dijeljenje multimedijskih sadržaja

2.6. RSS

2.7. Web operacijski sustavi

3. Suradničke e-aktivnosti

3.1. Karakteristike

3.1.1. Stvaranje dublje razine znanja

3.1.2. Potiče kreativnost, kritičko mišljenje, inicijativu

3.1.3. Obuhvaća sve stilove učenja

3.1.3.1. Vizualni

3.1.3.2. Auditivni

3.1.3.3. Kinesetički

3.1.3.4. Čitalački

3.1.4. Nadilaženje kulturnih razlika

3.1.5. Zajednički cilj učenja

3.2. Online zajednica

3.2.1. Ljudi

3.2.2. Zajednička nakana

3.2.3. Smjernice

3.2.4. Tehnologija

3.2.5. Suradničko učenje

3.2.6. refleksivna praksa

3.3. Kontekst e-aktivnosti

3.3.1. Učenik

3.3.2. Okruženje učenja

3.3.3. Ostali sudionici

3.3.4. Ishodi učenja

3.4. E-moderator

3.4.1. Uloge

3.4.1.1. Pedagoška

3.4.1.2. Društvena

3.4.1.3. Upravljačka

3.4.1.4. Tehnička

3.5. Peterofazni model za moderiranje online tečaja

3.5.1. Pristup i motivacija

3.5.2. Socijalizacija

3.5.3. Razmjena informacija

3.5.4. Stvaranje znanja

3.5.5. Razvoj

4. Usvajanje znanja

4.1. Klasični pristup - "model reprodukcije znanja"

4.1.1. Učenici pasivni primatelji znanja

4.1.2. Beheviorističko učenje i odgovori na podražaje

4.1.3. Znanje i vještine neovisne o obrazovnom kontekstu

4.2. Suvremeni pristup - "model izgradnje znanja"

4.2.1. Učenici aktivni sudionici

4.2.2. Kognitivno učenje i konstantni rast

4.2.3. Znanje i vještine- uzima se u obzir konkretni nastavni

5. Metode poučavanja

5.1. Metoda socijalne interakcije

5.1.1. Predavanja nastavnika

5.1.2. Pasivni učenici

5.1.3. Komunikacija nastavnika i učenika

5.2. Individualne metode

5.2.1. Nastavni sadržaj-manje jedninice

5.2.2. Česte povratne informacije

5.2.3. Aktivnost učenika veća

5.2.4. Samostalno učenje

5.3. Obrazovni softvere

5.4. Uspješno poučavanje

5.4.1. Znanje iz domene

5.4.2. Znanje iz metodologija

5.4.3. Znanje o studentima

6. IKT u obrazovanju

6.1. MZOS+CARnet

6.1.1. Elektronički identiteti, online resursi, računalna oprema

6.1.1.1. HUSO

6.1.1.2. AAL@EduHr

6.1.1.3. CMS

6.1.1.4. CARNET web mail

6.1.1.5. "Učionica budućnosti"

6.1.1.6. Nacionalni CERT

6.1.2. Informacijski sustavi i aplikacije

6.1.2.1. e-Dnevnik

6.1.2.2. Upisi.hr

6.1.2.3. Postani student

6.1.2.4. Raspored sati

6.1.3. Projekti i portali

6.1.3.1. e-Škole

6.1.3.2. ICT Edu

6.1.3.3. E-knjižnica

6.1.3.4. eLektire

6.1.3.5. Nacionalni portal za udaljeno učenje "Nikola Tesla"

6.1.3.6. EDU knjižara

6.1.3.7. Moja matura

6.1.3.8. Zbornica

7. Primjena računala u obrazovanju

7.1. Programirano učenje

7.1.1. dijalog računala i korisnika

7.2. CAI i CBT

7.3. ITS

7.3.1. Što, kada, kako pučavati

7.4. PRILAGODLJIVA HIPERMEDIJA

7.4.1. Temelji se na hipermediji i hipertekstu

7.4.2. Određen model korisnika s osobinama

7.4.3. Model domene

7.4.4. Mogućnost promjene dijelova sustava

7.4.5. Struktura

7.4.5.1. Model domene

7.4.5.2. Model korisnika

7.4.5.3. Model prilagodljivosti