1. Trijalizam
1.1. ideja o podjeli Monarhije na tri dijela
1.1.1. austrijski, ugarski i južnoslavenski
1.1.1.1. Kraljevina Hrvatska predvodnik južnoslavenskog dijela
1.2. začetci u ilirizmu
1.2.1. nakon uspostave dualističke monarhije se ozbiljnije počelo govoriti o planovima za uspostavu trijalističke monarhije
1.3. predvodnici pokreta: hrvatsko intelektualno građanstvo, časnici, više političkih stranaka
1.3.1. najviše pravaša
1.4. potpora Franje Ferdinanda i Karla IV.
1.5. Ante Starčević
1.5.1. labaviji vanjski odnosi i personalna unija
1.6. Ivo Pilar
1.6.1. u ranijim radovima -Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji treba se priključiti Bosna i Hercegovina
1.6.2. Južnoslavensko pitanje i Veliki rat - odustaje od trijalizma, treća državna cjelina - Jedinstveno zajedničko područje Kraljevine Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Herceg-Bosne
1.7. Nikola Zvonimir Bjelovučić
1.7.1. zalaže se za stvaranje treće državne jedinice koja obuhvaća prostor tadašnje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Istre i slovenskih zemalja, a vladarsko pravo bi imali samo pripadnici habsburško-latarinske loze
1.8. Stjepan Sarkotić
1.8.1. predlaže ujedinjenje Bošnjaka i Hrvata u jedinicu koja bi bila u dualističkom odnosu s Mađarskom
1.9. začetci u ilirizmu
2. Federalizam
2.1. javlja se u Zahtijevanjima naroda
2.2. politika austroslavizma
2.2.1. podjela Monarhije na federalne jedinice temeljene na jezično-nacionalnom načelu
2.2.1.1. ukidanje mađarske i njemačke prevlasti
2.3. lipanj 1848. - zaključak o stvaranju federativno uređene južnoslavenske političke jedinice u Monarhiji koji bi činile Hrvatska, Slavonija i Vojvodina
2.4. Narodna stranka
2.4.1. Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački
2.4.2. zagovaraju preuređenje Monarhije na federalističkim osnovama
2.4.2.1. Hrvatska kao federativna jedinica
2.4.3. zalažu se za stvaranje jugoslavenske države koja bi u Hrvatskoj, Srbiji i Bugarskoj okupljala narode koji su još u Osmanskom Carstvu
3. Planovi za izlazak iz Monarhije
3.1. Politika novog kursa
3.1.1. u Srbiji na vlast dolaze Karađorđevići - odnosi s Rusijom temelj vanjske politike
3.1.2. predvodnici: dalmatinski pravaši
3.1.2.1. Frano Supilo i Ante Trumbić
3.1.3. podrška mađarskoj oporbi
3.1.3.1. očekivali su pomoć u hrvatskome pitanju
3.1.4. kombinacija hrvatskoga suvereniteta i jugoslavenskoga etničkog pitanja
3.1.5. Riječka rezolucija
3.1.5.1. 3. 10. 1905.
3.1.5.2. hrvatski i srpski zastupnici podržali mađarsku oporbu u borbi za potpunu državnu samostalnost
3.1.5.3. prvi put zajedno djeluju političari iz svih hrvatskih zemalja
3.1.5.4. napali ju mađaroni, klerikanci, proaustrijski frankovci i HPSS
3.1.6. Zadarska rezolucija
3.1.6.1. 17. 10.1905.
3.1.6.2. ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije
3.1.6.3. dovršeno približavanje srpskih i hrvatskih političara
3.1.6.3.1. temelj politike novog kursa
3.2. Hrvatsko-srpska koalicija
3.2.1. stvorena na temelju Riječke i Zadarske rezolucije
3.2.2. Hrvatska pučka napredna stranka, Hrvatska stranka prava, Samostalni klub
3.2.2.1. neko vrijeme sudjelovale i Socijaldemokratska i Srpska radikalna stranka - izlaze 1906. g
3.2.3. 1905. g objavljeno osnivanje i program političkih, socijalnih i ekonomskih reformi
3.2.3.1. uzajamnost Srba i Hrvata
3.2.3.2. priznavanje Hrvatsko-ugarske nagodbe
3.2.4. većina u Hrvatskom saboru do kraja 1906. g.
3.2.5. Mađari odustaju od prethodnih dogovora
3.2.5.1. željeznička pragmatika
3.2.5.1.1. žele uvesti mađarski na željeznice u Hrvatskoj
3.3. borba za očuvanje dualizma
3.3.1. kraljevski komesari
3.3.1.1. Pavao Rauch
3.3.1.1.1. raspuštanje Sabora
3.3.2. suspendiranje ustava
3.3.3. komesar Slavko Cuvaj
3.3.3.1. stvaranje Nacionalne omladine
3.3.3.1.1. cilj - izlazak iz Monarhije i stvaranje zajedničke države sa Srbijom
3.3.3.1.2. Augustin Ujević, Vladimir Čerina, Luka Jukić, August Cesarec