Hrvatska u prvoj polovici XX.stoljeća

1. Nakon atentata regant je odlučilo provest diktaturu,6. siječnja 1929. g. objavljuje proglas kojim preuzima apsolutnu vlast i uvodi osobnu diktaturu. Regantova je namjera bila zadržat centalizam i ostvariti svoju sliku Velike Srbije.

2. Nakon diktature počeo je progon svih političkih protivnika, ubrzo nakon toga osnovan je Ustaški pokret za osamostaljenje Hrvatske.

3. Zbog Velike gospodarske krize i nezadovoljstva kralj donosi Oktroirani ustav, kojim se uz Narodnu skupštinu uspostavlja i Senat, vlada je direktno odgovarala kralju koji je i nakon uspostavljanja Senata imalo veće ovasti.

4. U gradu Marseilleu 9. listopada 1934. izvršitelj Veličko Georgijev Kerin (VMRO) je pucao na kralja Aleksandra dok je svečana kolona prolazila gradskim ulicama s njime je ubijen i Francuski ministar.

5. Namjesništvo je ukinulo diktaturu i uvidjelo da je nužno pristupiti unutarnjem uređenju države.

6. Na sjednici Narodnoga vijeća svi su htjeli ujedinjenje ali bilo je pitanje kakvo? S uvjetima ili bez njih, na kraju je Beogradska delegacije ponjela Naputak, pismeni uputak kako bi se ujedinili sa Srbijom uz uvjete Narodnoga vijeća.

7. Novi ustav je izglasan 28.lipnja 1921.godine na dan Sv. Vida, u ustavu nije bilo značajke federativnog uređenja. Nova država je organizirana kao parlamentarna, ustavna i nasljedna monarhija. Regant je ima veće ovlasti nego parlament. Državom se upravljalo centralistički iz Beograda.

8. Hrvatski sabor je svojevoljnom odlukom prihvatio ulazak hrvatskih zemalja u Državu SHS. Na povijesnoj sjednici Hrvatskog sabora, 29. listopada 1918.g. donesen je zaključak o raskidu svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom, i proglašena Država SHS

9. Glavna prepreka ujedinjenju je bio rat i način ujedinjenja, s uvjetima ili bez.

10. Srpska vlada je zagovarala centralističko i monarhističko uređenje države dok su predstavnici Jugoslavenskoga odbora zagovarali federalističko uređenje.

11. Započela je akcija političkog okupljanja svih političkih stranaka i skupina iz južnoslavenskih zemalja Monarhije. Njihov sastanak održan je u ožujku 1918.g. u Zagrebu, a na tom je sastanku prihvaćena izjava nazvana Zagrebačka rezolucija, ona je tražila neovisnost i da se nova država temelji na demokracijskim načelima.

12. U Beču djeluje Jugoslavenski klub, oni donose Svibanjsku deklaraciju, 30.svibanja 1917.godine, koja zahtjeva ujedinjenje Južnih Slavena pod Monarhijom pod vodstvom dinastije, s time bi stvorili trijalističku državu.

13. Stvaranje ideje Južnoslavenske braće i ujedinjenje Južnih Slavena u zajedničku državu.

14. 1915. godine hrvatski, slovenski i srpski političari s područja Austro-Ugarske osnivaju Jugoslavenski odbor sa sjedištem u Londonu. Članovi Jugoslavenskog odbora smatrali su kako će se dio Austro-Ugarske nastanjen Slovencima, Hrvatima i Srbima nakon rata ujediniti sa Srbijom i Crnom gorom i da će tako nastati nova, južnoslavenska država.

15. Kompromis između Srbijanske vlade i Jugoslavenskoga odobra je potpisan kao Krfska deklaracija,1917.godine, utvrđeno je kako će nova država biti paramentarna demokracija ali i monarhija pod dinastijom Karađorđević.

16. U listopadu 1918. u Zagrebu je osnovano Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba kao središnje političko predstavništvo tih triju naroda u Austro- Ugarskoj.

17. Pokušaj povezivanje Države SHS i Srbijanske vlade dogodio se u Ženevi,1918.godine, Potpisana je Ženevska deklaracija u kojem je utemeljena jugoslavenska država na ravonpravnom temelju između država. Regant Aleksandar Karađorđević nije potpisao deklaraciju zbog svoje ideje o vladajućoj Srbiji.

18. Delegacija je primljena 1.proisnca 1918.godine ali na nagovor umjesto Naputka predali su Adresu, koja je predlagala ujedinjenje bez uvjete. Regant je sa zadovoljstvom potpisao i proglasio Kraljevstvo SHS.

19. Nakon donesenog ustava mnogi su se usmjerili protiv vladajućeg ustava i vlade a najviše zbog neravnopravnog položaja u državi, najpoznatij hrvatski borac bio je Stjepan Radić na kojemu je proveden atentat u parlamnetu kako bi se zastrašilo narod i svi oni koji su bili protiv vladajučih.

20. Da bi onemogućio bilo kakav otpor kralj poništava građanske slobode i onemogućava djelovanje bilo kakve oporbe, 1929. uvedena je nova upravna podjela i promijenjeno ime države u Kraljevina Jugoslavija,Uvodi se podjela na devet banovina, pri čemu je grad Beograd isključen iz podjele na banovine kao posebno područje, Granice su skrojene na način tako da se, gdje god je bilo moguće osigura srpska većina.

21. 1932. održan je tajni sastanak hrvatskih političkih stranaka pod vodstvom Vladka Mačeka. Na sastanku je donesen politički program oporbe u šest točaka – Zagrebačke punktacije ,punktacije su predstavljale osudu režima konstatirajući da je državi nametnuta srpska hegemonija. Zagrebačke punktacije pozitivno utječu i na druge dijelove kraljevine Jugoslavije, diljem države izbijaju protesti protiv diktature i iznose se zahtjevi za ponovnim uvođenjem parlamentarnog stanja

22. Nakon smrti kralja mlađi sin je bilo maloljetan pa je zato vlast preuzelo tročlano namješnistvo a glavni je bio knez Pavle Karađorđević.

23. Ustaški pokret je se proširio inozemstvom, vođu Antu Pavelića i njegove radikalne ideje je podupirao i štitio i Mussolinij ali naravno uz naplatu koja će mu biti osigurana nakon nastanka NDH.