1. LIMFOCITI
1.1. Dvije osnovne vrste
1.1.1. Limfociti T
1.1.1.1. T-limfopoeza
1.1.1.1.1. Stvaranje limfocita T iz matičnih stanica limfopoeze u koštanoj srži
1.1.1.2. Nakon što izađu iz timusa, zreli limfociti T dospijevaju u krvni optok i naseljavaju limfne čvorove, slezenu i ostale organe i tkiva perifernoga limfatičnog sustava, u kojima specifično reagiraju s antigenom
1.1.1.2.1. Kad limfocit T stupi u dodir s odgovarajućim antigenom, počinje se dijeliti i od njega nastaje populacija ili klon podraženih ili senzibiliziranih limfocita specifičnih za taj antigen
1.1.1.3. Limfociti T se dijele u dvije podvrste
1.1.1.3.1. Pomagački limfociti T
1.1.1.3.2. Citotoksični limfociti T
1.1.2. Limfociti B
1.1.2.1. B-limfopoeza
1.1.2.1.1. Stvaranje limfocita B iz matičnih stanica limfopoeze u koštanoj srži
1.1.2.2. Limfociti B dospijevaju u organe i tkiva perifernoga limfatičnog sustava gdje se u dodiru s određenim antigenom počinju dijeliti i tada nastaje populacija podraženih ili senzibiliziranih limfocita specifičnih prema tom antigenu
1.1.2.2.1. Neki se među njima pretvore u plazma-stanice koje tvore i u tjelesne stanice izlučuju slobodna ili humoralna protutijela, nositelje humoralne imunosti
1.2. Vrste limfatičnih stanica koje se međusobno razlikuju mikroskopski
1.2.1. Limfociti
1.2.2. Limfoblasti
1.2.2.1. Modificiran neaktivirani limfocit sa izmijenjenom ćelijskom morfologijom
1.2.2.2. Nastaje kada je limfocit aktiviran antigenom i povećava se u volumenu rastom jezgre i citoplazme, kao i sintezom proteina
1.2.3. Plazma-stanice
1.2.3.1. Nastaju diferencijacijom limfocita B te su ujedno i njihov završni stadij
1.2.3.2. One sadržavaju mnogo ribosoma, što upućuje da sintetiziraju i izlučuju bjelančevine, odnosno protutijela
1.2.3.3. Tvore i u tjelesne stanice izlučuju slobodna ili humoralna protutijela, nositelje humoralne imunosti
1.3. Limfociti su sastojak krvi, odnosno dio leukocita i nastaju u koštanoj srži
1.4. Uglavnom se nalaze u specifičnim limfatičnim organima
1.5. Svojstvo recirkulacije
1.5.1. Mogućnost većine limfocita koji cirkuliraju da prelaze iz krvi u limfatične organe, pa u limfu i natrag u krv
1.5.2. Iznimno je važno jer je zbog tog svojstva imunološka reakcija opća (generalizirana) i stoga je reakcija na ponovni unos antigena jednaka bez obzira na mjesto na kojemu je antigen unesen
1.6. Limfocitni receptori
1.6.1. Prihvatna mjesta na površini limfocita s pomoću kojih ,,prepoznaju“ odgovarajuće antigene
1.6.1.1. Tako određeni limfocit može reagirati samo s onim antigenom za koji ima specifičan receptor
1.6.1.1.1. Limfocitni receptori su vrlo važni za imunosnu reakciju jer oni prepoznaju strano tijelo i omogućuju organizmu da se odupre od njega
1.6.1.2. Makrofazi također sudjeluju u procesu ,,prepoznavanja“ antigena te oni ,,prerađuju“ antigen i njegove antigenske dijelove izluče na svojoj površini
2. ANTIGENI
2.1. Složene molekule bjelančevina koje same ili u spoju s ostalim tvarima kao što su glikoproteini, lipoproteini, lipopolisaharidi te nukleoproteini, prepoznaju imunokompetentne stanice organizma kao tuđe
2.2. Ako antigen izazove učinkovit imunološki odgovor, naziva se imunogenom
2.3. Epiotopi ili antigenski determinanti su različiti sitni dijelovi antigena bakterija, virusa i parazita
2.3.1. Rijetko kad ih je manje od stotinu jer su antigeni bakterija, virusa i parazita biokemijski vrlo složeni
2.3.2. Protutijelo ne ulazi u reakciju s cijelom antigenskom česticom, već samo s epitopom, pa svaki epitop potiče tvorbu odgovarajućeg protutijela
2.4. Osnovna obilježja antigena su mogućnost reagiranja s onim protutijelima čiju su tvorbu potaknuli
2.4.1. Hapteni reagiraju s protutijelima, ali sami ne mogu potaknuti njihovu tvorbu, već samo kada se vežu za bjelančevine kao nositelje
2.4.1.1. Hapteni su uglavnom tvari male molekulske mase i jednostavne kemijske građe
2.4.1.2. Mnogi jednostavni spojevi i lijekovi mogu djelovati kao hapteni, a vezani za neku tjelesnu ili tuđu bjelančevinu postaju potpuni antigeni
2.5. Načini ulaska antigena u ljudski organizam
2.5.1. Prirodnim putem
2.5.1.1. Može ući kroz sluznice dišnoga ili probavnog sustava te kroz kožu i posteljicu
2.5.2. Umjetnim putem
2.5.2.1. Antigen ulazi injiciranjem i kirurškim zahvatom pri presađivanju organa
2.6. Nakon što su ušli u ljudsko tijelo, antigeni se šire krvlju i limfom
2.6.1. Ovisno o građi i načinu ulaska u organizam, antigeni mogu ostati u tijelu nekoliko sati, nekoliko dana ili boraviti ondje mjesecima i godinama
2.7. Bakterijski antigen
2.7.1. Dijelovi bakterijske stanice i neki njezini proizvodi, osobito oni građeni od bjelančevina, imaju svojstva antigena
2.7.2. Postoje antigeni sadržani u citoplazmi bakterija te površinski antigeni koji su važniji za stjecanje imunosti i u imunodijagnostici
2.7.3. Razlikuju se
2.7.3.1. Površinski bakterijski antigeni
2.7.3.1.1. Flagelarni ili H antigeni, kapsularni ili K antigeni
2.7.3.2. Antigeni vezani za stijenku bakterijske stanice
2.7.3.2.1. Somatski ili O antigeni
2.7.3.3. Antigeni vezani za bakterijske fimbrije
2.7.3.3.1. Fimbrijski ili F antigeni
2.7.4. Egzotoksini i egzoenzimi bakterija su bjelančevine i stoga imaju antigena svojstva
2.7.5. Sojevi unutar neke vrste bakterije mogu se uvelike razlikovati u antigenskom sastavu te se stoga dijele na tzv. serovare
2.7.5.1. Određene vrste bakterija unutar te vrste imaju više sojeva- podvrsta
2.7.5.1.1. Svaki taj soj će izazvati stvaranje drugačijih protutijela
2.8. Antigeni gljiva
2.8.1. Prema kemijskom su sastavu najčešće polisaharidi, bjelančevine i njihovi kompleksi
2.8.2. Gljivična stanica sadržava mnoge antigene smještene u stijenci, kapsuli i membrani te u citoplazmi i organelama
2.8.3. Gljivična stanica koja prodre u tkivo u njemu raste i razmnožava se
2.8.3.1. To se zbiva uz pojačanu metaboličku aktivnost tijekom koje one u tkivo izlučuju mnoge tvari antigenskih svojstava tj. metaboličke antigene
2.9. Virusni antigeni
2.9.1. Nalaze se u ljusci virusne čestice i u ovojnici virusa koji imaju tu strukturu
3. PROTUTIJELA
3.1. Čine ga dva para istovrsnih polipeptidnih lanaca, dva para kraćih, tzv. lakih lanaca (koji sadržavaju približno 220 aminokiselina), i dva para duljih, tzv. teških lanaca (koji sadržavaju približno 440 aminokiselina)
3.1.1. Sva četiri lanca povezana su disulfidnim vezama
3.2. Promatrano elektronskim mikroskopom, protutijelo ima oblik slova Y
3.3. Molekula imunoglobulina sadržava mjesto za vezanje s antigenom (koje je sastavljeno od cijeloga lakoga i polovice teškog lanca) i mjesto koje je nositelj bioloških svojstava protutijela (čine ga preostale polovice obaju teških lanaca)
3.3.1. Dio (fragment) protutijela na kojem se ono veže za antigen zove se paratop
3.3.1.1. Taj je dio odgovoran za specifično prepoznavanje antigena i reagiranje s njim
3.3.1.1.1. Veza je između antigena i protutijela reverzibilna i razmjerno slaba
3.4. Oni su glikoproteini koji se vežu s antigenskim molekulama
3.5. Također se nazivaju i imunoglobulinima
3.6. Nositelji su humoralne imunosti organizma
3.7. Svaka je vrsta protutijela specifična, što znači da može reagirati samo s jednom vrstom antigena
3.8. Imaju važnu obrambenu ulogu, jer mogu neutralizirati bakterijske i druge toksine, razarati bakterije i viruse te uklanjati tuđe bjelančevine
3.9. Stvaraju se nakon dodira imunološkog sustava s tuđim tvarima, tj antigenima
3.9.1. Stvaraju ih završni diferencijacijski oblici limfocita B, tj. plazma-stanice
3.9.1.1. Stvaranjem protutijela nastaje humoralni tip imunosti
3.10. Primarnu imunosnu reakciju izaziva svaki prvi kontakt s određenim antigenom
3.10.1. Sekundarna imunosna reakcija nastaje svakim sljedećim kontaktom s istim antigenom
3.10.1.1. Sekundarna imunosna reakcija je burnija i brža od primarne jer već postoje stanice s imunom memorijom (T ili B) koje brzo i burnije uništavaju antigen
3.10.1.1.1. Bolest se neće uspjeti razviti
3.11. Tvori imunološki kompleks
3.11.1. Kako bi se vezao za antigen koji je izazvao njegovu tvorbu
3.11.1.1. Imunološki kompleks znači da može precipitirati, aglutinirati ili neutralizirati antigen, ali ga ne može izravno razoriti
3.12. Služe ostalim izvršnim (efektorskim) obrambenim mehanizmima kao biljeg za raspoznavanje cilja, tj. antigena
3.12.1. Spomenuti mehanizmi (npr. sustav komplementa, makrofagi i stanice NK) tako obilježen cilj mogu razoriti
3.13. Monoklonska protutijela
3.13.1. Pripravci specifični za samo jednu antigensku determinantu
3.13.2. Često se rabe u imunološkim istraživanjima
3.13.3. Danas se proizvode prema želji i primjenjuju se vrlo široko, kao npr. za tipizaciju tkiva za transplantaciju, za imunoprofilaksu i liječenje zaraznih bolesti
3.13.4. Njihovom uporabom moguće je utvrditi uzročnika zaraze već za nekoliko sati ili dana
3.14. Pet razreda imunoglobulina
3.14.1. Imunoglobulin G (IgG)
3.14.1.1. Ima funkciju neutralizacije virusa i bakterijskih toksina, aktiviranja komplementa i pospješivanja fagocitoze opsonizacijom
3.14.1.2. Najvažniji je i količinski je najzastupljeniji intravaskularni imunoglobulin
3.14.1.3. Jedini je razred imunoglobulina koji može prijeći kroz majčinu posteljicu u čedo i tako u njega stvoriti prirodno stečenu pasivnu imunost te ga zaštititi od mnogih infekcija u prvih nekoliko mjeseci života
3.14.2. Imunoglobulin M (IgM)
3.14.2.1. Nastaje prije IgG-a i nalazi se samo u krvnom optoku
3.14.2.2. Sudjeluje u reakcijama aglutinacije i vezanja komplementa
3.14.3. Imunoglobulin A (IgA)
3.14.3.1. Uglavnom se nalazi u ekstravaskularnoj tekućini (slini, suzama, sekretu probavnog sustava, bronhalnom, nazalnom i vaginalnom sekretu i u kolostrumu) i u plazmi
3.14.3.2. Ima zaštitnu funkciju jer se spaja s mikroorganizmima na površinama sluznica i, premda ih ne uništava, sprječava njihov prodor kroz sluznice u organizam
3.14.4. Imunoglobulin E (IgE)
3.14.4.1. Najmanje je zastupljen imunoglobulin u serumu
3.14.4.2. Sudjeluje u nastanku nekih preosjetljivosti
3.14.5. Imunoglobulin D (IgD)
3.14.5.1. Utvrđen je u serumu samo u tragovima, a njegova fiziološka uloga nije potpuno razjašnjena
3.15. Prema djelovanju na antigen, protutijela su podijeljena na nekoliko vrsta
3.15.1. Precipitini
3.15.1.1. Protutijela koja s molekulama otopljenog antigena, tzv. precipitinogena, tvore kompleks, tj. talog, tzv. precipitat
3.15.2. Aglutinini
3.15.2.1. Protutijela koja sljepljuju (aglutiniraju) antigen u vidljive nakupine, tzv. aglutinate
3.15.2.1.1. . Antigen tzv. aglutinogen može biti neka netopljiva čestica poput nerazorene bakterijske stanice ili eritrocita
3.15.3. Lizini
3.15.3.1. Protutijela koja uz pomoć aktiviranog komplementa razaraju i otapaju stanice na čijoj površini prepoznaju antigen
3.15.4. Neutralizacijska protutijela
3.15.4.1. Vežu se za viruse i tako ih čine nezaraznima
3.15.4.1.1. Pritom ih ne razaraju, već samo prekrivaju njihova aktivna mjesta
3.15.5. Antitoksini
3.15.5.1. Protutijela koja nastaju na podražaj bakterijskih egzotoksina ili toksoida te ih neutraliziraju i čine neotrovnima, tj. detoksiciraju ih.
3.15.6. Poznavanje djelovanja protutijela na antigen pridonosi lakšem razumijevanju seroloških reakcija
4. KRV
4.1. Crvena tekućina posebnog mirisa i slanog okusa
4.2. Funkcije
4.2.1. Prijenos hranjivih i otpadnih tvari, staničnih lučevina, kisika, ugljikovog dioksida, hormona, enzima, vitamina i elektrolita te ostalih tvari iz jednog dijela organizma u drugi
4.2.2. Regulacija volumena tjelesnih tekućina
4.2.3. Regulacija acido–bazične ravnoteže
4.2.4. Regulacija tjelesne temperature
4.2.5. Obrana organizma
4.3. Sastav
4.3.1. Krvna plazma
4.3.1.1. Žućkasta tekućina krvi koju tvore voda i različite otopljene organske i anorganske tvari
4.3.1.1.1. Među organskim tvarima najvažnije su bjelančevine plazme
4.3.1.2. Uklanjanjem fibrinogena i većine drugih faktora zgrušavanja iz plazme nastaje serum
4.3.2. Krvne stanice
4.3.2.1. Eritrociti
4.3.2.2. Leukociti
4.3.2.2.1. Sudjeluju u obrani organizma
4.3.2.2.2. Njihov broj u krvi ovisi o zdravstvenom stanju organizma
4.3.2.2.3. Mogu prepoznati, unijeti u sebe (fagocitirati) i uništiti bakterije, viruse i druge štetne čimbenike
4.3.2.2.4. Podjela
4.3.2.3. Trombociti
4.3.2.3.1. Zaustavljaju krvarenja pri oštećenju krvnih žila što je važno za očuvanje stalnih uvjeta u kojima funkcionira organizam
5. LIMFATIČNI ORGANI
5.1. Limfatični organi su posebne strukture u kojima nastaju imunološke stanice, gdje one sazrijevaju i obavljaju svoju osnovnu funkciju
5.2. Sastav
5.2.1. Nepokretne stanice
5.2.1.1. Osnova organa
5.2.2. Pokretne stanice
5.2.2.1. Napuštaju organ i imunološku informaciju prenose u ostale dijelove tijela
5.3. Organi i strukture koje spadaju u limfatičke organe
5.3.1. Timus ili prsna žlijezda
5.3.1.1. Limfoepitelni organ smješten u prsnoj šupljini
5.3.1.2. Potpuno je razvijen pri rođenju, a nakon puberteta atrofira
5.3.1.3. Ima važnu ulogu u sazrijevanju limfocita T i razvoju imunološke tolerancije
5.3.1.3.1. Limfociti T su obrambene stanice koje mogu prepoznati i ukloniti razne strane faktore
5.3.1.3.2. Imunološke stanice prepoznaju stanice organizma kao ”svoje” i ne reagiraju protiv njih, što se naziva imunološkom tolerancijom
5.3.1.3.3. Iz timusa u perifernu cirkulaciju odlaze samu oni limfociti T koji prema stranim antigenima reagiraju u dovoljnoj mjeri
5.3.2. Koštana srž
5.3.2.1. Krvotvorno tkivo smješteno u moždinskim šupljinama kostiju i među gredicama spužvastoga koštanog tkiva
5.3.2.2. U crvenoj koštanoj srži nastaju sve krvne stanice, razgrađuju se eritrociti i skuplja se pričuva hemoglobina
5.3.2.3. U novorođenčeta koštana srž se nalazi u svim kostima, a s vremenom se pretvara u žutu koštanu srž, pa je u odrasla čovjeka ima samo u plosnatim kostima
5.3.2.3.1. Žuta koštana srž nadomješta crvenu u dugim kostima odrasla čovjeka
5.3.2.4. Mnogi čimbenici mogu oštetiti koštanu srž i oslabiti nastajanje krvnih stanica, npr. ionizirajuće zračenje ili neki lijekovi, napose ako se uzimaju dulje vremena bez kontrole
5.3.2.5. Kupfferove stanice
5.3.2.5.1. Makrofagi jetre
5.3.2.5.2. Razgranjene stanice podrijetlom iz koštane srži
5.3.2.5.3. Fagocitne stanice u jetrenim sinusima
5.3.2.5.4. Vezane su uz endotel sinusoidnih kapilara jetre i strše u njihov lumen
5.3.2.5.5. Ispunjene fagocitiranim česticama mogu se izdvojiti iz sastava endotela i dospjeti u krv kao slobodni makrofagi.
5.3.2.5.6. Sudjeluju i u razgradnji hemoglobina i stvaranju bilirubina
5.3.2.5.7. Nakon uklanjanja slezene preuzimaju dio njihove funkcije
5.3.3. Slezena
5.3.3.1. Organ hematopoeznog sustava
5.3.3.2. Smještena je u lijevom gornjem dijelu trbuha
5.3.3.3. Reagira na antigene koji dolaze krvlju
5.3.3.4. Služi i kao spremnik krvi, te po potrebi može stisnuti i izbaciti dodatnu količinu krvi u cirkulaciju
5.3.3.5. Važnost slezene u općoj imunološkoj obrani dokazana je pojavom opće infekcije nakon njezina odstranjivanja
5.3.4. Krajnici
5.3.4.1. Nakupine limfatičnog tkiva
5.3.4.2. Sadržavaju tipične limfatične čvoriće
5.3.4.3. Smješteni su oko ulaza u ždrijelo i dušnik, na mjestu na koje dospijeva velik broj mikroorganizama iz usne šupljine
5.3.4.4. Prva su linija obrane od mikroorganizama
5.3.5. Limfni čvorovi
5.3.5.1. Nakupine imunosnih stanica smještene pojedinačno ili u nakupinama uzduž limfnih žila
5.3.5.2. Kroz limfne čvorove prolazi limfa, koja prenosi strane čestice iz međustanične tekućine u područne limfne čvorove
5.3.5.3. Aktiviraju limfocite nakon što oni prepoznaju strani antigen te uklanjaju strane čestice iz tijela
5.3.6. Limfatično tkivo
5.3.7. Peyerove ploče
5.3.7.1. Nakupine limfatičnih stanica u podsluznici i sluznici tankog crijeva
5.3.7.1.1. Iznad njih sluznicu prekrivaju M-stanice
5.3.7.2. Sadržavaju limfatične čvoriće
5.3.7.3. Endocitozom primaju antigene iz crijevnog sadržaja i prenose ih do limfnog tkiva
5.4. Podjela limfatičnih organa prema funkciji
5.4.1. Primarni ili centralni organi
5.4.1.1. Uloga
5.4.1.1.1. U primarnim limfatičnim organima se stvaraju matične stanice (zametne stanice ili prastanice) limfocita T i B
5.4.1.2. Organi
5.4.1.2.1. Timus ili prsna žlijezda
5.4.1.2.2. Koštana srž
5.4.2. Sekundarni ili periferni organi
5.4.2.1. Organi
5.4.2.1.1. Slezena
5.4.2.1.2. Limfni čvorovi
5.4.2.1.3. Limfatično tkivo pridruženo probavnome, dišnom, mokraćnom i spolnom sustavu te seroznim šupljinama i jetri
5.4.2.2. Uloga
5.4.2.2.1. U sekundarnim limfatičnim organima limfociti T i B dolaze u dodir s antigenima, počinju obavljati svoju funkciju i zatim odlaze na mjesta ulaska antigena (sluznice i kožu)
5.5. Imunološka reakcija se zbiva u limfnim čvorovima i slezeni
5.5.1. Antigen tamo dospijeva limfom, odnosno krvlju, a zatim se seli na mjesta ulaska antigena; koža i sluznice dišnoga, probavnoga i mokraćnoga sustava