1. Leksikologija je skup raznorodnih smjerova proučavanja jezika kojima je uz središtu zanimanja u sveukupnosti svih svojih oblika i značenja.
1.1. Područja leksikologije su: leksička semantika, raslojenost leksika, leksičko posuđivanje i jezični purizam, tvorba riječi, onomastika i frazeologija
2. Jezik je sustav dogovorenih jezičnih znakova koji služe za komunikaciju i sporazumijevanje. Nazivamo ga sustavom jer su znakovi međusobno povezani.
2.1. Jezik nije stalan i stalno se mijenja stoga se kaže da je jezik živ (npr. u našem jeziku stalno dolaze nove posuđenice iz drugih jezika).
2.2. Jezični znak je složen i sastoji se od OZNAČENIKA i OZNAČITELJA. Označenik to jest sadržaj je dio jezičnog znaka koji označava njegovo značenje. Označitelj to jest izraz je dio jezičnog znaka koji se sastoji od slijeda glasova koji tvore morfem, riječ, ili skupinu riječi.
2.2.1. Dvije riječi mogu imati isto značenje i drukčiji izraz ili isti izraz i drukčije značenje. Odnos između označenika i označitelja u kojem za jedno značenje postoji jedan izraz zove se MONONIMIJA ili JEDNOZNAČNOST. Riječ koja ima jedno značenje je jednoznačnica.
2.2.2. Odnos između označitelja jednog izraza koji prikazuju isti označenik zove se SINONIMIJA ili jednoznačnost. Riječi koje sadrže 2 ili više značenja su VIŠEZNAČNICE. Odnosi u kojim isti označitelji imaju različite označenike naziva se nomonimija.
3. Kada se riječ proučava kao ukupnost svih svojih oblika i značenja nazivamo je LEKSEMOM. Svi leksemi jednog jezika čine njegov LEKSIK. Leksik je otvoreni skup znakova jer svakoga dana nastaju nove riječi.
3.1. Punoznačne riječi imaju leksičko i gramatičko značenje. Svojstvene su im sklonidba, stupnjevanje i sprezanje. Punoznačnice su imenice, pridjevi, brojevi, glagoli i prilozi.
3.2. Nepunoznačne riječi imaju samo gramatičko značenje te služe za uspostavljanje sintaktičkih i značenjskih odnosa između punoznačnica. Nepunoznačnice su prijedlozi, veznici, uzvici i čestice.
4. Semantika je jezikoslovna disciplina koja proučava jedinice značenja koje čine leksem. Najmanja jedinica značenja zove se SEM i najčešće nema svoj izraz. Morfem nastaje ujedinjavanjem fonema i sema. On ima svoje značenje i izraz.
5. Antonimija je pojava koja označuje riječi koje uz određen broj zajedničkih sastavki imaju i jednu zajedničku sastavku. to znači da antonimi imaju sva zajednička svojstva osim jednog ali se to sve poništava pri postavljanju u antonimni odnos te se označava samo svojstvo koje je antonimno različito
5.1. PODJELA ANTONIMA S OBZIROM NA:
5.1.1. Vrstu riječi nositelja antonimne poruke: imenice, pridjevi, glagoli prilozi, prijedlozi
5.1.2. Tvorbenim strukturama: netvorbeni to jest pravi i tvorbeni to jest nepravi
5.1.3. Brojva antonimnog niza: dvočlani, tročlani i višečlani.
6. Leksigrografija podrazumijeva praktičan rad na sastavljanju rječnika, teoriju njihova sastavljanja i izradbu korpusa leksikografskih dijela.
6.1. Leksikologija i leksikografija su međusobno povezane jer leksikografski rad uključuje leksikološka proučavanja. Rječnik se ne može ni sastaviti ni koristiti bez leksikološkog iskustva.
7. Sinonimija je značenjski odnos između dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi i imaju različite izraze dok im se sadržaj podudara. Postoje Potpuni i djelomični sinonimi.
7.1. Potpuni sinonimi se podudaraju u svim značenjima i međusobno su zamjenjivi u svim kontekstima.
7.2. Djelomični sinonimi se podudaraju samo u jednom značenju dok se u ostalim razlikuju.
8. Homonimija je jezična pojava u kojoj dolazi do izjednačavanja dvaju leksemea različitih značenja. Lekseme istih izraza a različitih naziva nazivamo HOMONIMMA
8.1. Uvjeti nastajanja homonimije: moraju imati ista značenja, izrazi im moraju biti jednaka fonemskog sastava, moraju imati iste prozodijske značajke i moraju se jednako pisati.
9. VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA - postoje aktivni leksici, leksici na prijelazu i pasivni leksici.
9.1. Neke lekseme upotrebljavaju samo stariji naraštaji te ih mladi smatraju zastarjelima. uz to postoje i novotvorenice koje još nisu ušle u aktivni jezik. Te leksike nazivamo leksicima na prijelazu. Mogu prijeći u oba smijera. U ovu skupinu spadaju zastarjelice, novotvorenice, pomodnice i oživljenice.
9.1.1. Zastarjelice su leksemi kojima se služe stariji naraštaji i polako nestaju iz općeuporabnog leksika i ne susrećemo ih u jeziku svakodnevne komunikacije.
9.1.2. Novotvorenice su nove riječi nastale zbog jedne od 3 skupine razloga društvene, purističke ili pojedinačne.
9.1.3. Pomodnice su riječi koje se u jeziku naglo pojave i postanu vrlo popularne ali isto tako i brzo nestanu nakon nekog vremena.
9.1.4. Oživljenice su ponovo oživljeni historizmi.
9.2. Aktivnim leksicima se svi služe svaki dan u pismenoj i govornoj komunikaciji. Leksemi u pasivni leksik prelaze iz dav razloga: IZVANJEZIČNI (novije društvene okolnosti, politički sustavi i kulturne navike) i UNUTARJEZIČNI (zamijenjeni drugim leksemima).
9.3. Pasivni leksici su riječi koje su zastarjele i koje se više ne koriste, a zamijenjene su drugim ili čak postoje samo u rječnicima. U ovu skupinu spadaju historizmi, arhaizmi, nekrotizmi i knjiški leksemi.
9.3.1. Historizmi su leksemi standardnog jezika koji su zstarjeli zbog izvanjezičnih razloga
9.3.2. Arhaizmi su leksemi zastarjeli zbog unutarjezičnih razloga. Arhaizmi se po načinu nastanka dijele an izrazne, tvorbene, fonološke, grafijske i sadržajne.
9.3.3. Nekrotizmi su leksemi karakteristični za leksik pojedinog pisca, književnika ili leksikografa, a nikad nisu postali dio općeg leksika.
9.3.4. Knjiški leksik čine leksemi čine leksemi koji se pojavljuju samo u knjigama - uglavnom samo rječnici. Rezultat su jezičnih purista.