Ekonomska funkcija države

Get Started. It's Free
or sign up with your email address
Ekonomska funkcija države by Mind Map: Ekonomska funkcija države

1. Eksternalije

1.1. troškovi ili koristi koji proizlaze iz nečije ekonomske aktivnosti i utječu na druge sudionike na tržištu, a pritom njihov utjecaj nije uračunat u cijenu proizvoda

1.2. nešto „eksterno” ili vanjsko, nešto što je izvan tržišta i tržišnog mehanizma i nije uključeno u cijenu proizvoda – vanjski učinci

1.3. Pozitivne eksternalije

1.3.1. koristi koje proizlaze iz nečije ekonomske aktivnosti i utječu na druge sudionike na tržištu, a pritom njihov utjecaj nije uračunat u cijenu proizvoda

1.3.2. izumi i tehnološka otkrića

1.4. Negativne eksternalije

1.4.1. troškovi koji proizlaze iz nečije ekonomske aktivnosti i utječu na druge sudionike na tržištu, a pritom njihov utjecaj nije uračunat u cijenu proizvoda

1.5. Mjere sprječavanja i poticanja eksternalija

1.5.1. Sprječavanje negativnih eksternalija:

1.5.1.1. porezi – prisiljavaju proizvođače na smanjenje onečišćenja smanjenjem proizvodnje ili ugradnju postrojenja za pročišćavanje

1.5.1.2. drugi oblici reguliranja (dozvole, potpore i sl.)

1.5.2. Poticanje pozitivnih eksternalija:

1.5.2.1. subvencije

1.5.2.2. sustav patenata za poticanje istraživanja i inovacija

2. tri ekonomske funkcije države: poticanje učinkovitosti, jednakosti i slabosti

2.1. Ekonomske funkcije države

2.1.1. Iako tržišni mehanizam ima mnogo prednosti, njegovi promašaji (ponekad) dovode do neefikasnosti u proizvodnji i raspodjeli pa se javlja država kako bi ispravila tržišne nesavršenosti odnosno osigurala efikasnost (učinkovitost), ispravila nepravednosti u raspodjeli dohotka (jednakost) i potaknula ekonomski rast i stabilnost.

2.1.2. Razlozi tržišnog neuspjeha u ostvarivanju efikasnosti:

2.1.2.1. nesavršena konkurencija

2.1.2.2. eksternalije

2.1.2.3. javna dobra

2.2. Poticanje učinkovitosti

2.2.1. Optimalna alokacija resursa

2.2.1.1. Optimalna alokacija resursa – Paretov optimum – tržište savršene konkurencije

2.2.1.2. Ravnoteža na savršenom tržištu se postiže kada je

2.2.1.3. granični prihod = granični trošak = cijena dobra

2.2.1.4. Ni jedan pojedinac ne može poboljšati svoj položaj, a da neki drugi pojedinac ne doživi pogoršanje

2.2.2. Monopolsko ponašanje

2.2.2.1. smanjenje proizvodnje uz povećane cijene (ekstra profit)

2.2.2.2. povećanje nezaposlenosti

2.2.2.3. velike socijalne razlike (nejednakost dohotka i potrošnje)

2.2.2.4. Uzroci nastanka nesavršene konkurencije – ulazne barijere

2.2.3. Ograničavanje monopolskog ponašanja i poticanje konkurencije u RH

2.2.3.1. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (osigurava ravnopravan položaj poduzetnika na tržištu) zabranjuje:

2.2.3.1.1. Zajedničko utvrđivanje cijena proizvoda

2.2.3.1.2. Ograničavanje količine proizvodnje

2.2.3.1.3. Dogovorna podjela tržišta

2.2.3.1.4. Primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove

2.2.3.2. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

2.2.3.3. Zakon o zaštiti potrošača

2.2.3.3.1. Pravo na pravnu zaštitu potrošača

2.2.3.3.2. Pravo na informiranje i edukaciju potrošača

2.2.3.3.3. Pravo na udruživanje potrošača radi zaštite njihovih interesa

2.2.3.3.4. Pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

2.3. Poticanje jednakosti

2.3.1. Nejednaka raspodjela dohotka i bogatstva

2.3.1.1. Dohodak – ukupni novčani primici koje kućanstvo zaradi u nekom razdoblju (rad - plaća, zemlja - renta, kapital - dobit)

2.3.1.2. Bogatstvo – neto vrijednost imovine koje kućanstvo posjeduje u nekom trenutku (vrijednost imovine umanjena za obveze)

2.3.2. Izvori nejednakosti u raspodjeli dohodaka od rada:

2.3.2.1. Sposobnost i umijeće

2.3.2.2. Intenzitet rada (trud)

2.3.2.3. Vrsta zanimanja

2.3.2.4. Ostali faktori (odgoj, moralne i etičke vrijednosti i sl.)

2.3.3. Siromaštvo je stanje u kojem dohodak ne može pokriti troškove života potrebne za preživljavanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

2.3.4. Instrumenti (fiskalne politike) države:

2.3.4.1. Progresivno oporezivanje

2.3.4.2. Transferi (preusmjeravanje sredstava)

2.3.5. Progresivno oporezivanje

2.3.5.1. Porezi:

2.3.5.1.1. proporcionalni

2.3.5.1.2. regresivni

2.3.5.1.3. progresivni

2.3.5.2. Primjer: porez na dohodak

2.3.6. Državni transferi

2.3.6.1. Oblici pomoći kojima država pomaže građane s najnižim dohotkom ili bez dohotka

2.3.6.2. pomoć starijim osobama, pomoć invalidima, dječji doplatak i sl.

2.4. Poticanje makroekonomske stabilnosti i rasta

2.4.1. Tri osnovna makroekonomska cilja:

2.4.1.1. Puna zaposlenost

2.4.1.2. Stabilnost cijena (inflacija!)

2.4.1.3. Snažan ekonomski rast

2.4.1.4. Snažna međunarodna razmjena

2.4.2. Instrumenti fiskalne politike:

2.4.2.1. Porezi

2.4.2.2. Transferi

2.4.2.3. Državna potrošnja

2.4.3. Instrumenti monetarne politike:

2.4.3.1. Otvoreno tržište

2.4.3.2. Diskontna stopa

2.4.3.3. Obvezna rezerva/pričuva

2.4.4. Državne potpore

2.4.4.1. Pomoći države poduzetnicima čije su robe ili usluge strateški značajne za gospodarski razvoj države

2.4.4.2. Oblici:

2.4.4.2.1. subvencije

2.4.4.2.2. oprost duga

2.4.4.2.3. odgoda podmirenja duga

2.4.4.2.4. povoljniji zajmovi…

2.4.4.3. Mogu narušavati tržišno natjecanje i trgovinu pa su uglavnom zabranjene

2.4.4.4. U RH, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja odobrava i nadzire provedbu državnih potpora

3. Javna Dobra

3.1. takva dobra kod kojih ne postoji konkurencija u potrošnji: količina dobara koju koristi jedan pojedinac ne smanjuje količinu dobara dostupnu ostatku populacije

3.2. svaki član društva ima mogućnost koristiti jednaku količinu javnog dobra neovisno o ostatku populacije

3.3. Javna dobra

3.3.1. neiscrpivo

3.3.2. neisključivo

3.4. Privatna dobra

3.4.1. iscrpivo ograničeno

3.4.2. isključivo

3.5. Javna dobra i „slobodni jahači”

3.5.1. Pojedinci i poduzetnici su nespremni samostalno financirati javna dobra zbog:

3.5.1.1. odsustva konkurencije u korištenju javnih dobara (korištenje javnog dobra od strane jednog pojedinca ne smanjuje količinu tog dobra za druge pojedince)

3.5.1.2. nemogućnosti isključivanja pojedinaca od korištenja javnih dobara zato što ih oni ne plaćaju ili ne žele platiti njihovu upotrebu

3.5.2. „Slobodni jahači” / „slijepi putnici” – pojedinci koji koriste javna dobra, ali ne žele pridonijeti njihovom financiranju

3.5.3. Stoga država preuzima ulogu proizvođača javnih dobara i porezima prikuplja sredstva za njihovo financiranje od svih poreznih obveznika